Piše i slika: Slaven Gajdek
U razmaku od 100 godina XVIII i XIX stoljeća austrijske vlasti dale su sagraditi pet cesta koje su povezale unutrašnjost Hrvatske s morem. Danas ih nazivamo povijesnim cestama, a u vrijeme izgradnje te ceste su imenovane po članovima carske obitelji.
Tako je KAROLINA koja je prva sagrađena 1727. godine dobila ime po hrvatskom caru Karlu III koji je prvi prošao njome. Povezala je mjesta Karlovac, Novigrad na Dobri, Bosiljevo, Vrbovsko, Ravnu Goru, Mrkopalj, Fužine i Bakar.
JOZEFINA je 1778. godine bila slijedeća koja je sagrađena, a njenu gradnju je inicirao i financirao tadašnji hrvatski car Josip II (austijski Joseph) po kojem je dobila i ime. Ona je povezala mjesta Karlovac, Dugu Resu, Josipdol, Jezerane, Brinje i Senj.
Kako se Lika razvijala tako se pristupilo gradnji i treće ceste, a ona je 1784. godine povezala Gospić i Karlobag. Nazvana je TEREZIJANA po Mariji Tereziji, majci cara Josipa II.
Nakon završetka XVIII stoljeća i početkom XIX pristupilo se gradnji LUJZIJANE, ceste koja je povezala Karlovac, Netretić, Severin na Kupi, Skrad, Delnice, Gornje Jelenje, Grobničko polje i Rijeku. Te 1811. nazvana je po Mariji Lujzi, kćeri cara Franje II. Ta cesta je gotovo 200 godina bila i najvažniji prometni pravac od unutrašnjosti prema moru.
I najmlađa cesta sagrađena 1874. godine, nazvana RUDOLFINA, nazvana po Rudolfu, sinu cara Franje Josipa I, ustvari je odvojak JOZEFINE, a povezala je Josipdol preko Ogulina, Jasenka i Breza do Novog Vinodolskog.
Svima su nam dobro poznate sve ove ceste i dionice i nije teško zaključiti kako se danas vrlo jednostavno može povezati vožnja dijelovima nekoliko ovih povijesnih cesta u jednome danu. Svatko možda ima svoje favorite i najdraže dijelove, a meni je to upravo ova najmlađa, RUDOLFINA.
U Generalskom Stolu uključili smo se na JOZEFINU i krenuli put Oštarija. Cesta odlično prati teren, a u Tounju prelazi rijeku Tounjčicu impozantnim kamenim mostom s dvije etaže. Prva etaža sagrađena je u vrijeme gradnje ceste 1778. godine. Kada je 50-ak godina kasnije krenula prva obnova ceste, zbog strmih prilaza mostu sagrađena je identična druga etaža te je 1836. godine most dobio sadašnji izgled. U Oštarijama se odvajamo prema Ogulinu nakon kojega hvatamo prve kilometre RUDOLFINE, koja se uspinje na Veliku Kapelu obilazeći njen najviši vrh, Klek. Vijugajući spuštamo se u Jasenak koji nas oduševljava svojom izdvojenošću sa svih prometnih pravaca. Stvarno prekrasno mjesto za odmor onima koji žele savršeni mir i jednostavnost. Nastavak puta vodi nas na Malu Kapelu koju prelazimo uživajući u mirisu jela i borova. Cijelom dionicom ne susrećemo nikog živog i to nam daje dodatnu draž vožnje ovakvim predjelima i cestama. Ipak, na prijelazu iz ličko-senjske županije u primorsko-goransku, a početkom spusta s Male Kapele cesta postaje užasno oštećena. Očito službe ove druge županije misle da im ova cesta nije prioritetna za održavanje, što nama otežava vožnju stalnim izbjegavanjem udarnih rupa koje su napravili teški kamioni izvozeći trupce. Prolazimo Breze i skrećemo s RUDOLFINE prema visoravni Pleteno, te se kroz Bater vozimo prema Liču i Fužinama. Kroz Fužine prolazi KAROLINA, a mi se njom spuštamo kroz Zlobin do Hreljina i Bakra. Nakon odmora i okrijepe kreće povratak na Gornje Jelenje gdje se uključujemo na LUJZIJANU, koju pratimo cijelim putem preko Mrzle Vodice, Skrada, Severina na Kupi i Netretića sve do Karlovca. O njoj se stvarno nema više što za reći, a da se ne zna, osim možda detalja da je originalna trasa prolazila kroz Lokve, zatim Carskim mostom preko Mrzlice koji se danas nalazi ispod površine Lokvarskog jezera i preko Mrzlih Vodica do Gornjeg Jelenja. Ostalo je sve nepromijenjeno tolike godine.
